|
Kompleks nekadašnjeg središta velikoga nuštarskog vlastelinstva smješten je na parceli koja zauzima poveću površinu zemljišta kojom, uz posljednje preostale gospodarske zgrade, već izdaleka dominira visoko drveće nekoć skladno uredenog parka.
Rezidencijalni dio kompleksa položen je duž same ceste, u uglu parcele, blizu ruba nizinske zaravni gdje se vinkovačka cesta ulazeći u Nuštar počinje blago spuštati prema središtu naselja. Integriran u cjelinu naselja, na kraju seoske ulice, sam dvorac nešto istaknutiji položaj ima tek iz barokne akse formirane trasom nekadašnje jahaće staze, koja je izravno vodila od dvorca do vlastelinskog lovišta u šumi Zverinjak, što se rasprostire na povećem otoku okruženom močvarnim starim tokom meandra rijeke Vuke.
Gradnja najstarijeg, baroknog dijela dvorca, kao i sam odabir Nuštra za sjedište vlastelinstva, djelo je grofa Maximiliana Eugena Gosseaua d'Heneffa, alzaškog plemića i inžinjerijskog časnika, pukovnika carske vojske, koji je najvjerojatnije bio glavni projektant osječke Tvrde,' a u to je vrijeme bio angažiran i na izgradnji Petrovaradina. Već i ta činjenica baroku nuštarskog vlastelinstva daje posebno značenje.
(...)
(Nekadašnji izgled dvorca/ Današnji izgled istog dijela dvorca (slika u naslovu)
Danas je prvobitna barokna cjelina tek dio kompleksa oformljenog u konačnici dogradnjama i preuređenjima tijekom, a posebno potkraj 19. stoljeća. Te su promjene bitno izmjenile odlike izvornog izgleda baroknog sklopa. Dogradnjom velikog, središnje položenoga novoga krila, koje je u jednu cjelinu povezalo dotada razdvojeni barokni dvorac i kapelu, izmjenjena je, ali i dopunjena prostorna koncepcija.
Park-arboretum
Vrt je bio uređen s posebnom pažnjom i velikim troškom. Iako plan vrta nije očuvan, poznate su nam njegove dimenzije, točan položaj i još nekoliko pojedinačnih podataka. Nema sumnje da se radilo o izrazito artificijelno uređenom parku, koji je morao biti srodan brojnim slično oblikovanim baroknim vrtovima na europskim veleposjedima, ali u Slavoniji svog vremena posve se izdvajao veličinom, bogatstvom i raznovrsnošću raslinja, a posebno vjerojatnim francuskim tipom oblikovanja. Jednom fortifikacijskom inžinjeru, uz to još i podrijetlom Francuzu, koji se odlučio povućeno živjeti na svom imanju, morao je značiti posebno zadovoljstvo, a da je tako i bilo otkriva nam zgoda iz 1736, prilikom pobune dijela seljaka na vlastelinstvu, kada su se buntovnici posebno okomili upravo na vrt, uništavajući drveće i raslinje, očito dobro znajući da će tako grofu najviše napakostiti. Vrt je predstavljao tek dio osebujne nuštarske barokne parkovske cjeline, označavajući i u simboličnom smislu tek jedan kraj središnje okosnice u kojoj se barok nuštarskog vlastelinstva iskazivao na posebno upečatljiv način svojim gotovo sim boličnim uprostorenjem dviju krajnosti baroknog shvaćanja kultiviranja prirode (i to kao simbolični sukus općeg smisla gospodarenja zemljom!). Okosnica je bila određena izravnim pravcem jahaće staze, kao barokna aksa koja je između dvorca i kapele vodila do velike šume-lovišta na drugom kraju, što se po prostornoj uvjerljivosti moglo usporediti samo sa srodnim (ali znatno kasnije izvedenim) rješenjem u Valpovu.
Kapela sv. Križa
Iste arhitektonske odlike jednostavnosti i funkcionalne domišljenosti posjeduje i dvorska kapela Uznesenja sv. Križa, koja je sve do polovine 19. stoljeća (do 1860) bila i nuštarska župna crkva. Pomalo neobična okolnost da se kapela svojim ulaznim pročeljem nalazi nasuprot najvažnijem dijelu dvorca, te da je k tome okrenuta bočno ulici, posljedica su želje da se zadrži pravilna orijentacija kapele. Dvorište ispred kapele-crkve na taj je način zapravo bilo javni prostor, otvoren uvijek kada je otvorena i crkva, pa je stoga razumljivo da je ulaz u dvorac postavljen na suprotnoj, začelnoj strani. Gosseau je očito od samog početka zamislio blisku integraciju seoske zajednice na svom vlastelinstvu! Njegov dvorac stoga ne samo da nije bio izdvojena i od sela odvojena cjelina nego je koncipiran kao dio pravog središta zajednice. U malom dvorištu, pod prozorima dvorca, između krila dvorca i seoske župne crkve, okupljalo se selo nedje1jom na misi. Kao da je u tome sadržano nešto od iskustva planiranja urbanih sredina. Ali ne samo to! U dvorištu, u odnosu na dominantni pravac koji povezuje šumu Zverinjak i vrt, kapela i dvorac tvore središte križa, s jasno i iznimno produbljenim simboličnim smislom. Na jednom je kraju uprostorenog križa divlja i neuredena priroda, šuma i lovište Zverinjak, okružena močvarom, a na suprotnom kraju ograđeni rajski vrt, s egzotičnim biljem i drvoredima (koji je i sam, vjerojatno po sredini, bio raspodijeljen u obliku križa). Središnje mjesto u krizištu, gdje se pred crkvom, pripremajući se za transcendenciju, redovito u određenom ritmu okuplja cijela zajednica, odredeno je položajem lijevo od crkve, a desno od vlastelinskog dvora. Sama kapela posvećena je zato Uznesenju sv. Križa! Pa i sam Nuštar, dobivši novu ulicu, poprimio je prostorni oblik križa.
Od 19.stoljeća do danas
U drugoj polovini 19. sto1jeća, kad je 1860. izgrađena nova župna crkva, dvorska kapela postala je samo obiteljska crkva. Gotovo cijela vlastelinska parcela iza dvorca pretvorena je u veliki park, u kome su ostaci baroknog vrta predstavljali tek manji, ali vrlo važan dio. Potkraj stoljeća i zgrada skladišta plodina uklopljena je u park tako što je pretvorena u konjušnicu, a ispred nje je uređeno i kružno vježbalište za konje kao sastavni dio sadržaja parka.
Teško bombardiranje 1991. osobito je oštetilo mali dvorac, a i cjelina nuštarskog kompleksa znatno je stradala u ratnim razaranjima, što je samo označilo kraj njegove polustoljetne posvemašnje degradacije. Vrijednosti ovog, uz arheološke ostatke benediktinske opatije Svetog Duha, središnjeg dijela nuštarske baštine, koji po svom značenju daleko prelazi granice lokalne sredine, zato pozivaju na obvezu svestrane obnove i revitalizacije kompleksa kao najtežeg ali i najvažnijeg dijela obnove cijelog Nuštra.
(preuzeto s nustar.hr) VIŠE...
Nuštarska revolucija
Ovaj barokni dvorac s prekrasnim parkom oko njega danas je zapušten. Općina tek pokosi travu. Stoljetno drveće se ruši za potrebe NK Nosteria. Park je pun smeća zahvaljujući nemarnoj djeci iz obližnje Osnovne škole iako su u parku postavljene kante za smeće. Klupe su uništene (vidi sliku). Staze kroz park su zapuštene. Tek se pokosi trava, ne prečesto. Dvorac je postao središte za kladioničare, slušatelje narodnjaka, za opijanje, za, ne baš uspješnu, tiskaru, a i onaj ne devastirani dio propada...
(Slika jedne od rijetkih preostalih klupa u parku)
Plan?
Pričalo se (i još se priča) kako je neki stranac bio zainteresiran za obnovu dvorca, bez bespotrebne devastacije, već onakav kakav je bio, takav bi ponovno zasjao. Navodno je i tražio stare knjige da prouči kako je to prije izgledalo. Ukratko, cijeli posjed (dvorac i park) bi uzeo u najam i preuredio ga. Gdje je sve stalo, nije poznato. Navodno je i sam potomak grofovske obitelji Khuen Belasi obilazio posjed, no uz spomen cijene, odustao je.
Obnova Dvorca je, naravno, skupa. No, ne bi li dobili puno toga uz obnovu ove iznimno vrijedne građevine? Sponzori? Ljudi dobre volje?
Tijekom rata, raskošna unutrašnjost je pokradena i mnogi namještaj se nalazi u kućama naših susjeda. Ne bi li bilo vrijeme da ti isti ljudi naprave nešto dobro i vrate te umjetnine iz dvorca?
Obnovom dvorca itekako bi privukli turiste. Možda dvorac-hotel? Hm... Škola jahanja u parku obnovom konjušnice? Ljudi obučeni u staru odjeću grofova, seljaka... Pogledaje Slavonski Brod. One ruševine tvrđe preuređuju, grade i prave pravo kazalište.
Ima rješenja, to je sigurno, samo da se ljudi u Općini pokrenu... Ikada?
Slike parka
|
